NL / EN / DE / FR / IT / HR / SU / PL / EL / AR

Dijete koje je prisiljeno izbjeći u drugu zemlju, u toj zemlji mora biti zaštićeno i treba mu se pomoći. To stoji u članku 22. Konvencije o pravima djeteta.

Na papiru, izbjeglice imaju pravo podnijeti zahtjev za azil u sigurnoj zemlji. Međutim, da bi stigli ondje, moraju proći opasno putovanje. To je najopasnije za djecu. Ako bježe sami, nema tko ih zaštititi od, primjerice, trgovine ljudima i kriminala.

Na svom se putu susreću s brojnim problemima. Neke zemlje kroz koje djeca putuju tretiraju ih kao odrasle. Ako djeca zatraže pomoć, često na nju moraju dugo čekati. Ponekad ih zemlje čak - protivno pravilima - prisilno vraćaju tamo odakle su došli. A kada djeca stignu u sigurnu zemlju, često se malo pozornosti posvećuje njihovoj traumi i prilagodbi u novoj zemlji.

Nitko ne može podržati trenutnu situaciju koja pada na leđa djece u pokretu.
Stvari se moraju promijeniti! Vjerujemo da:

● Djeca moraju moći podnijeti zahtjev za azil na siguran način.
● Djeca koja stignu u Europu preko Italije ili Grčke moraju biti dovedena u druge zemlje u Europi kako ne bi morala sama nastaviti opasno putovanje.
● Ne smije biti nasilja nad djecom na granicama u Europi.
● Azilni postupak mora uzeti u obzir djecu. Više pažnje treba posvetiti suočavanju s traumom i bržem spajanju obitelji.