FR​/ EN​ / DE​ / IT​ / POL​ / PORT/​ ES

Širom Europe, sve se više govori protiv ginekološkog i porodničarskog nasilja - nasilja protiv žena za vrijeme poroda i ginekološke skrbi. Mnoge žene i dalje doživljavaju zlostavljanje, izložene su grubim vaginalnim pregledima, loše izvedenim medicinskim zahvatima ili postupcima, bez njihova pristanka, ili unatoč jasno izraženom odbijanju. 

U Španjolskoj, Nahia Alkorta se izborila da UN izrazi jasnu osudu države, nakon što je na njoj prisilno izveden carski rez, dok su joj ruke bile vezane, a njenom suprugu zabranjeno da uđe u prostoriju. U Srbiji, u peticiji koju je potpisalo 70 000 ljudi, tvrdi se da bi “mnoge majke u ovoj zemlji radije zaboravile dan kad su rodile”. U Francuskoj je 2018. godine Visoko vijeće za jednakost žena i muškaraca u izvješću navelo da je porodničarsko i ginekološko nasilje u zemlji rašireno i sistematsko. A ipak, ništa se ne mijenja. 

Moje ime je Sonia, imam 43 godine. 2015. godine sam, za vrijeme poroda, doživjela porodničarsko nasilje, koje mi je ostavilo dugogodišnje traume i bolove. Porodničar je bio izrazito nasilan pri primjeni forcepsa, zatim je bez mog pristanka obavio epiziotomiju, i zašio perineum bez anestezije. Pri porodu su mi i nasilno naskakali na trbuh. Vrištala sam iz petnih žila, no liječnika, kog čak i njegove kolege nazivaju mesarom, nije bilo briga za moj bol, ignorirao me i odnosio se s prezirom. Ponašao se kao da može slobodno raspolagati mojim tijelom, i da ja tu nemam nikakvo pravo glasa. Hvalio se i mom mužu, da mi je napravio “suprugov šav”, odnosno, da je dodatno suzio vaginu, što navodno povećava užitak partnera. Dvije sam godine trpjela bolove pri intimnom odnosu. Mentalno zdravlje mi je bilo narušeno. Prošla sam dugi period depresije. Nisam više željela živjeti, no nitko me nije čuo, niti mi je tad itko vjerovao. Na žalost, moj slučaj nije usamljen. 

Otada se, zajedno s grupom StopVOG, koju sam osnovala, borim da više ne prolazimo takvu patnju. Brine nas što ovaj tip nasilja, koji ne prepoznaje zakonodavstvo u većini naših zemalja, nije prepoznat ni u Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, takozvanoj Istanbulskoj konvenciji. 

To je razlog pokretanja ove peticije, kako bismo mi, Europljanke i Europljani, zatražili da se u Istanbulsku konvenciju uključi i ginekološko i porodničarsko nasilje. Time bi se obvezale sve europske države potpisnice da ovu vrstu nasilja sprječavaju, a, ako je potrebno, i sankcioniraju. 

Kako se nikad više prava ne bi kršila u ginekološkim ordinacijama i u rodilištima, kako se više nikad ne bi s prezirom gledalo na iskaze žrtvava, kako se nikad više ne bi dogodilo da se na pritužbe ne reagira - potpišite i podijelite ovu peticiju. 

Sonia